Kratak pogled u istorijat sočiva vodi nas do velikog umetnika i naučnika Leonarda da Vinčija koji je opisao i napravio prvo kontaktno sočivo od stakla (1508), u nameri da pomogne prijatelju. Prošlo je, međutim, više od četiri veka dok nije napravljeno sočivo koje se nosi na oku. Optičar iz Kalifornije Kevin Tuhi 1948. godine prvi je počeo proizvodnju za masovnu upotrebu tvrdih gas nepropusnih kontaktnih sočiva napravljenih od polimetilmetakrilata ili pleksiglasa (polymethyl methacrylata – PMMA). Česki hemičar Oto Wichterle i njegov saradnik Drahoslav Lim, početkom 60-tih godina prošlog veka, objavili su radove o uspešnom sintetizovanju novog materijala (hydroxyethyl methacrylat – HEMA), što je omogućilo pojavu mekih kontaktnih sočiva. Novootkriveni hidrogel je odgovarao zahtevima medicine: plastika koja se koristi je inertna za okolna tkiva, hemijski i biološki stabilna, propustljiva za kiseonik i ostale metabolite, hidrofilna slično živom tkivu i zadržava željeni oblik.
Maximillian Drajfus, oftalmolog sa Očne klinike u Pragu testirao je 1961. godine kontaktna sočiva koje je proizveo Oto Wichterle. Čehoslovačka je postala prva zemlja u kojoj je počela proizvodnja i primena hidrofilnih, mekih kontaktnih sočiva. Američka kompanija Bausch & Lomb kupila je licencu 1971. godine. Novootkrivena kontaktna sočiva ubrzo su postala hit i preuzela su primat od tvdih gas nepropusnih